The mind has to be stable before it is expanded

Od završetka moje Compassionate Inqury edukacije (što je terapijski pristup koji je osmislio Gabor Maté) prošlo je skoro dva mjeseca. Edukacija je bilo toliko intenzivna i sveobuhvatna da mi je trebalo više od mjesec dana odmora od svega i da saberem i misli i osjećaje.

Tek sam neki dan počela ponovno pričati o ovom radu jer baš kao i nakon nekih drugih intenzivnih iskustava prvo je potrebno odmaknuti se od svega i dobro odmoriti, pustiti svom tijelu da primi nove informacije, da osjeti to sidrište, mjesto unutar nas iz kojeg se nove stvari mogu početi rađati.

Polovicom veljače moj razred i ja, skupa s našim CI učiteljima i facilitatorom, imali smo zadnji zajednički sastanak - taman prije i pomrčine i Mladog Mjeseca i godine Vatrenog Konja i svačeg nečeg na nebu. Bilo je neopisivo dirljivo za sve nas, a tome da će i neki učitelji plakati zato jer se rastajemo se nisam nadala. Na kraju ispada da je ovo bilo puno više od edukacije: postali smo obitelj i zajednica Jedna od stažistica (oni to zovu "intern", pa ne znam koji bi bio pravi prijevod u ovom kontekstu) je čak naslikala sliku koja je opisivala cijeli proces ovog putovanja jer mi jesmo njihovi učenici u tom trenutku, ali i oni s nama prolaze svoje procese jer svi smo zapravo učitelji jedni drugima, svatko od svakoga može nešto naučiti. Sliku je počela raditi kad je godina počela i naravno sami proces školovanja je diktirao kako će ta slika na kraju izgledati.

Na zadnjem sastanku je bilo je onako... bitter-sweet :) S jedne strane tuga u srcu jer je došao kraj tom nevjerojatnom putovanju, a s druge strane sreća i oslobođenje od nečeg tako zahtjevnog i intenzivnog. Gabor Maté, liječnik koji je osmislio CI pristup u radu s traumama i ovisnostima, nije niti psihoterapeut, ni psiholog, ni psihijatar. Njegov pristup proizlazi iz njegovih osobnih trauma, ali njegovi suosjećajni razgovori, osobito s teškim ovisnicima koje društvo odbacuje (i koji sami sebe radi toga mrze) neki su od najnevjerojatnijih razgovora koje možete vidjeti: cjeloživotna rana koja se rastapa u rukama tog suosjećajnog čovjeka I zato danas psiholozi, psihoterapeuti, psihijatri i svi ostali koji se bave pomaganjem ljudima biraju upravo njegovu edukaciju jer uviđaju da su zakinuti za jedan ogroman opus znanja 100%. Naravno, postoje i oni koji ga ne mogu podnijeti, ali znamo zašto je tako i toga će uvijek biti.

***

Postati Compassionate Inquiry praktičar težak je proces. Neki dan sam računala, pa evo malo zanimljivih brojki:

- u godinu dana odradila sam oko 85 terapeutskih sastanaka u ulozi učenika, klijenta ili terapeuta

- sve video edukacije potrebno je pogledati 3 puta jer se edukacija odvija u etapama, što znači da sam odgledala/odslušala cca 950 (da, devetstopedeset!) razgovora i edukacija.

Da li ove glomazne brojke nešto znače? Možda da, možda ne. Ono što svakako znače je neopisivu transformaciju koju mi je cijelo iskustvo donijelo. Ovom školom vi zapravo ne prolazite samo edukaciju - vi prolazite kompletan preporod jer je školovanje napravljeno tako da prođete svoje osobno duhovno, psiho-fizičko sito i rešeto, jer jedino tako možete pomoći drugome - ne znanjem, nego iskustvom!

Upisom ovog školovanja vrlo brzo sam shvatila da je to jedna od najboljih stvari koju sam ikad napravila za sebe, a to mišljenje mi se do kraja samo učvrsnulo!

Na tom posljednjem zajedničkom sastanku svatko od nas imao je priliku pričati par minuta o svom iskustvu, pa tako i ja, a za kraj sam rekla da moram dodati jednu važnu stvar i to je bilo sljedeće:

"Sigurna sam da mnogi od vas znaju da sam prije nekog vremena provela pet godina u psihodeličnoj zajednici kao Ayahuasca naučnik. O tome što sam prolazila za to vrijeme, a i nakon toga sad neću u detalje, no također sam sigurna da znate onu popularnu izreku koja kaže: "Jedna ceremonija Ayahuasce može zamijeniti 10 godina psihoterapije". Ono što ja mogu reći nakon godine dana ovog CI školovanja je da je ono meni zamijenilo 5 godina psihodelika!" (naš facilitator je rekao da mu je drago da me nije prekinuo nakon 2 i pol min jer se sav naježio, na što sam mu rekla da se ježim dalje i ja jer ne pričam samo riječima već svakom svojom stanicom...).

Gledajući iz ove perspektive (ili bolje da kažem: iz ovog integriranog somatskog iskustva) na cijelu priču, ona mi je smiješna. I to što je smiješna nije problem - problem je što je opasna. Gabor je jednom rekao: "Mind has to be stable before it is expanded." - problem je što ne znaš da ti um NIJE stabilan. Ti samo smatraš da je :) No, preživjela sam i zato danas imam iskustvo koje nekom može pomoći.

Ako naš um nije stabilan, a odlučimo se za psihodelike, osoba kod koje idemo bi trebala imati stabilan um, te u razgovoru s nama vidjeti kako smo i da li smo spremni. Vjerovati biljci da će napraviti posao umjesto osobe koja daje psihodelik i daje povjerenje spiritima je neodgovorno, jer spiriti u očima curanderosa rade određeni posao, no u glavama nestabilnih umova rade nešto drugo. Nestabilan um je također samo jedna karika u priči - stabilnost živčanog sustava je jedna potpuno nova dimenzija integracije za koju mnogi niti ne znaju što je (a bome nisam znala niti ja!).

Mi smo puno više od uma. Naš um može svašta i vidjeti i čuti i doživjeti. Naš um nam može prodati sve (npr. kad si pričamo bajke ili nosimo uvjerenje da smo sigurni u rukama nasilnika), no tijelo je ono koje alarmira, ali to je alarm koji ili ne čujemo ili ga ignoriramo (jer je to prirodan način nošenja s poteškoćama).

Tijelo NIKAD ne laže. Compassionate Inquiry pristup donio je mom tijelu nikad do sada viđenu i doživljenu integraciju - nisam niti znala da je moguće biti ovoliko utjelovljen, uzemljen, prisutan, stabilan, miran, siguran i autentičan čovjek Čak mi je nekad malo i čudno, no ja se zapravo učim biti u ovom novom tijelu.

Za kraj ću reći samo da sam od srca zahvalna čovjeku čiju sliku stavljam uz ovaj tekst. Unatoč tome što je njegov težak život poslužio kao savršeno platno za svakakve probleme, nekako su njegove poteškoće postale savršene riječi utjehe odbačenima, ovisnicima, imigrantima, domorocima, traumatiziranima i svima ostalima.

"HEALING IS POSSIBLE ONLY WHEN COMPASSION IS PRESENT", rečenica je A.H. Almaasa, Gaborovog učitelja koju on tako često voli citirati, pa s s njom završavam jer osjećam da savršeno opisuje energiju ove edukacije

Izgleda da nikad nije kasno upoznati suosjećanje koje dovodi do oslobođenja...

Zahvalna :)