Što mi je rekla Marija Magdalena?

U jučerašnjim večernjim previranjima sjela sam sa sobom u kontemplaciju i prisjetila se da nisam sama. Premda trenutno možda fizički jesam, energetski i duhovno, ne, nisam sama i nikad ne mogu biti.

U pozadini je svirala glazba pod nazivom "Rose Mary Magdalene Frequency" koju sam pronašla na YouTubeu. S obzirom na sutrašnju meditaciju koju vodim, a i retreat uz energiju ruže ove jeseni koji dolazi, osjetila sam da se trebam povezati još dublje s tim vibracijama, ali nisam išla u smjeru Marije Magdalene nego vibracije ruže. No, Marija Magdalena je odlučila drugačije...

I tada sam dobila snažni poriv "s nekim popričati". Odmah sam se sjetila svojih šamanskih učenja i jedne od meni najdražih praksi, a to su šamanske konstelacije.

Uzela sam dva papirića. Na jednom sam napisala svoje ime, a na drugom sam odlučila napisati: Bog.
Moja namjera je bila napisati "Bog", ali ruka je napisala "Marija Magdalena". Ostala sam malo zatečena...

Iskustvo koje se odvijalo nakon toga teško mi je prepričati. Ja sam ju pitala određene stvari, a ona u trenutku našeg "razgovora" nije niti zucnula. Ona me prvo pomirišala, kao drevni mudrac od malo riječi, ali puno iskustva. Nakon toga je počela raditi energetsko iscjeljivanje po meni, što je radila rukama idućih 30-tak minuta. Na kraju mi je samo kratko pokazala bljesak moje energije nakon tog iscjeljenja i transmisija se završila.

Nakon toga me poslala u krevet spavati (jer ona očito jako dobro zna da je to najbolji način za integraciju), no valjda da zadovolji moj znatiželjni duh, ipak mi kad sam već bila u krevetu odluči poslati kratku poruku koja je zvučala ovako:

"Sve što prolazimo moramo proći (ovo sam morala ponoviti 10 x prije nego mi je navedeno sjelo u tijelo, pa je tek tada nastavila transmisiju).
To je pitanje duše.
To je pitanje kozmičkog poretka.
Nema preskakanja.
U kojoj god da smo životnoj situaciji, točno tamo trebamo i biti.
I ako je borba i napor, to je sada tako.
Evolucija duše ima svoje zakone.
Rast nije moguće preskočiti.
Točno si tu gdje trebaš biti i znam da to zvuči kao floskula, ali samo da te podsjetim da se u razrede u školi ide po redu, od 1. Nisi počela s 8. razredom. Isto je i s dušom."


***

Do jučer navečer nikad nisam pričala s Marijom Magdalenom. Nije mi niti nešto vibracijski poznata, osim što kad o njoj razmišljam osjećam izuzetno količinu poštovanja i poniznosti - kao da se radi o jednom od najčudesnijih, najposebnijih i najmudrijih bića koje je hodalo Zemljom. Ono što također osjećam kad nekad razmišljam o njoj je suosjećanje. Ja znam da sam nakon jučerašnjeg iskustva s njom postala (opet) nova verzija sebe.

I sad se malo smijem svemu jer slika koju sam stavila za najavu sutrašnje Meditacije s ružom je slika Marije Magdalene. Nije bila nikakva posebna namjera iza toga s moje strane, ali možda je bila posebna namjera s njene? 🌹

I tako je Marija Magdalena ušla u moj prostor, u moj dom, u moje kontemplacije, u moje srce. Ona je kao nešto što želimo uhvatiti s obje ruke, ali ne možemo. Možemo ju eventualno dotaknuti mislima ili osjećajem, a ona će odlučiti da li će nam pružiti više.

Art by Greg Spalenka

Next
Next

Neka iz mene izađe sve što je od Shipibosa