O knjizi ŽENA KOJA SJAJI U MRAKU + vraćanje izgubljenih dijelova duše

Želim vam predstaviti knjigu koja mi je došla u ruke ove godine, a koja je postavila neke nove temelje u mom životu i osvijetlila nove putove i znanja. Radi se o knjizi iz naslova koja priča o temi MEKSIČKOG CURANDERISMA.

Prekrasno je što u ovoj knjizi riječi „curanderismo“ ili „curandera“ nisu prevedene. Knjiga je na engleskom, ali curandera je curandera. Na hrvatskom bi se to moglo prevesti kao iscjeliteljica, no energija te riječi vodi u potpuno drugu konotaciju, te prijevoda što se mene tiče, nema.

Otvaranje prvih stranica doslovno me prekrilo vilinskom prašinom kad sam počela čitati predgovor iz pera Clarisse Pinkole Estés, spisateljice knjige „Žene koje trče s vukovima“.

***

Naručila sam ovu knjigu preko Amazona (ili kako bi rekla moja mama „stigla ti je pošiljka iz Amazone!“) početkom ovog ljeta. To je bila „jedna od“ knjiga na popisu, a čiji naslov sam čuvala na nekom papiriću među hrpom drugih papirića, te u mentalnoj rubrici „to do“. Sjećam se i knjige u kojoj je ova knjiga spomenuta, sjećam se i gdje sam bila i što sam radila i kako je naziv ove knjige (koji nisam čula do tada) pošteno zazvonio: „Čitat` ćeš me.“ Svašta se dogodilo od trenutka kad sam zapisala naziv ove knjige, nadalje do trenutka kad sam ju kupila, a najsmješniji detalj je da se i svašta dogodilo otkad sam ju kupila, pa do kad sam ju počela čitati! Nije to bilo neko ogromno razdoblje, svega mjesec-dva, ali činjenica da je ove godine moja noga prvi put kročila u Meksiko, da sam provela vrijeme učeći od starih Maja u Gvatemali, da sam iskusila medicinu HUICHOL naroda i pustinje Wirikuta i bila iscjeljivana od strane meksičkog marakamea, prekrasan je splet sinkroniciteta koji su sve samo ne slučajni :)

Još jedan zanimljiv sinkronicitet prikazao mi se u knjizi koja spominje kako je curanderismo nastao dolaskom Europljana u Meksiko prije cca 500 godina, a koji su doveli afričke robove na to područje. Spoj tih triju medicina stvorila je curanderismo, a ja nekako, svaki put kad čujem da je nešto vezano za Afriku i iscjeljivanje, potiho slavim, jer sam doživjela popriličan broj iskustava koja su me vraćala u moje, do tada meni nepoznate, afričke korijene „one koji hoda sa spiritima“.

Dragocjeno je štivo koje razjašnjava razlike i odavno definirana mišljenja o tome što predstavlja neka bolest ili neki poremećaj i da to možda nije ono što smo mislili ili što su nas učili.

U nekim trenucima mi je bilo jako teško čitati ovu knjigu. Knjiga zapravo počinje vrlo inspirativno uvodeći nas u svijet meksičkog curanderisma, dajući nam nadu u izlječenje dubokih boli i mogućnosti povratka izgubljenih dijelova naše duše. No, ulazeći dublje u samu problematiku cijelog spektra ljudske boli i pitanje, negdje na polovici knjige sam shvatila da ju sve teže i sve sporije čitam. Nekako sam imala sve manje i manje volje za svakodnevnim „probavljanjem“ teških tema jer se na mnogo stranica ispisuju teške traume koje su ljudi prošli, a radi kojih su ostali bez dijelova sebe, dijelova svoje duše, te danas vrlo jednostavno – ne znaju niti tko su doista, niti kako se izvući iz obrazaca koje uporno ponavljaju, a donose im bol. Sjećam se kako sam čitala priču o vraćanju duše (engl. soul retrieval) jedne majke koja je izgubila sina, a kojoj nije bilo dozvoljeno žalovati zbog tog gubitka. Ostala je bez dijela svoje duše jer je dio njene duše ostao sa njenim sinom u njegovom grobu. Izuzetno je važno žalovati nakon gubitka, proći taj proces koji ona nije odradila. Do kraja priče, do kraja opisa vraćanja njene duše, plakala je ona na grobu svog sina, a plakala sam i ja s retcima koje čitam.

Ne mogu dovoljno jasno naglasiti koliko je gubitak duše odnosno dijela duše poguban za svakog čovjeka. I sama sam prošle godine prošla kroz proces vraćanja izgubljenog dijela svoje duše, potpuno samostalno, primivši informaciju od svojih vodiča i biljaka učiteljica kako i gdje da to napravim i koje rituale da odradim, a sve to kako bih vratila izgubljene dijelove svoje duše nazad k sebi. Za mene, proces vraćanja izgubljenih dijelova duše bio je čisto svetište.

Pronađite, osvijestite, vratite u sjećanje traumatične događaje iz vašeg života koji vam i dalje kroje život, bez da to možda znate. Koje god blokade da u životu imate, vjerujte mi, da na putu vašeg potpunog ostvarenja i mira u duši stoji upravo taj užas radi kojeg je dio vaše duše pobjegao od vas i ostao zatočen u tom vremenu i prostoru. Ukoliko je moguće, posjetite mjesto i vrijeme tog događaja u meditaciji i zamolite vaše vodiče za pomoć, da vam objasne na koji način da to iscijelite. Kad vam bude objašnjeno, što može biti u idućim danima, tjednima, mjesecima, kroz snove, kroz sinkronicitete itd., napravite svoj „soul retrieval“. Pjevajte, plačite, molite se za taj dio svoje duše da se vrati k vama. Napravite za njega ritual, poklonite mu se, zahvalite mu se na naučenoj lekciji i na svemu što vam je donio u život, te osjetite kako je sada s time završeno i kako se u vama pomiruju energije i donose vam blagoslov dubokog spokojstva.

Nadalje, ova knjiga prekrasno objašnjava što je to zavist, envidia, i koliko štete donosi onome tko je zavidan, kao naravno i onome tko je primatelj te zavisti. Zavist je izuzetno teška emocija koju je osjetila svaka osoba na planeti, prečesto ignorirana jer nas nitko nije učio što energija te emocije radi, te obavijena sramom koji osjećamo ako slučajno taj osjećaj osjetimo unutar sebe, naročito ako smo ga projicirali prema osobi koju volimo. Zavist nije niti šala niti nešto na što se odmahuje rukom. Zavist je onaj trenutak kada je osoba koju volite sretna radi nekog uspjeha u životu, a vi radi nje iz nepoznatog razloga ne možete biti sretni, već osjećate gubitak daha i pritisak u prsima. Ljudi u Meksiku smatraju da je zavist bolest i to najčešća od svih. U meksičkoj tradiciji termin „prodati dušu vragu“ označava prodavanje dijela naše duše poradi dobivanja onoga što želimo.

Nakon čitanja ove knjige mislim da sam prvi put u životu napravila duboku zahvalu nekom štivu. Bila sam do sada zahvalna raznim piscima i njihovim iskustvima i knjigama i snazi ispisanih riječi, no još mi se nije dogodilo da nakon čitanja knjigu primim u ruke, prislonim ju na prsa i na čelo i kažem: „Hvala, hvala na ovom iskustvu, na svim porukama, na pregršt blagoslova koje si mi donijela.“

Moja želja da posjetim spisateljicu, curanderu Elenu Avilu, nažalost ne može biti ostvarena jer je ona umrla prije dosta godina, no knjiga koju je napisala toliko je suvremena da sam se jako iznenadila kad sam shvatila da je napisana 1998. godine, kada sam ja imala 18 godina i bila milijardama svjetlosnih godina udaljena od osobe koja sam danas…

Gracias a las todas mujeres que brillan en la oscuridad <3

Ovaj tekst je napisan 01.10.2019.

Elena Avila