Kafić “Kod ranjenog iscjelitelja”

Kad mudrost pokuca na vrata našeg života naše oči i uši vide i čuju iste stvari na potpuno drugačiji način. Npr. vide i čuju da je cijeli "shamanic healing" svijet prepun svačijih sjena.

Kad idemo na ceremonije idemo na njih prepuni govana jer nas ta govna dave, a mi želimo disati. Dolazimo na ceremonije da bi ta govna podigli na površinu i vidjeli. Isto tako dolazimo na ceremonije prepuni skrivenih darova da bi ih također podigli na površinu i vidjeli, možda po prvi put.

Ljudi koji rade ceremonije nisu ništa drugačiji ili bolji od onih koji dolaze na njih. Dapače, njihove sjene su najveće. Najveća govna vidjet ćete kod onih koji se bave čišćenjem i reflektiranjem vaših govana :)

I zato je možda vrlo nezgodno očekivati od bilo kakvih healera ili šamana da budu moralni ili dobri, kvalitetni ili vrijedni, zdravi ljudi.

Sigurno ste čuli za termin "ranjeni iscjelitelj" odnosno "wounded healer". Ranjeni iscjelitelj je upravo to - prvenstveno je ranjen i on iscjeljuje IZ svoje rane. Da bi ranjeni iscjelitelj postao moralni kompas on tu ranu nikada neće potpuno iscijeliti nego će ju integrirati tj. naučiti živjeti s njom na način da ona više njime ne vlada.

Ako ste ikad dobili poriv biti iscjelitelj, šaman, učitelj, vodič, guru i slično, rana vam je jako velika. Ona sama po sebi nije problematična, ona je dar, ali biti nesvjestan te rane jest problematično.

Integrirani iscjelitelj je onaj koji je svjestan te rane, no ona više ne određuje putanju njegovog života.

Na mjestima gdje se ljudi dolaze iscjeljivati jer žele promjenu i žele transformaciju uvijek ćemo vidjeti najteže i najgore stvari.

Kad netko kaže da se iscjeljuje to je vrlo neugodan proces i za tu osobu i za sve oko njega. Ono, dođete na sat joge, svi su nešto "duhovni i uzvišeni", a zapravo paraju nosom oblake i izvijaju se u asanu u obliku pereca jer im je trenutno prebolno suočiti se sa nekom teškom sjenom unutar njih. Ovo naravno nije kritika nego osvjetljena činjenica. Kad si svjestan činjeničnog stanja jednostavno život je puno lakši - nemaš više nadrealnih očekivanja od drugih ljudi. Oni znaju, ali NISU IZNAD ili BOLJI. Asana u obliku pereca tada više nije tvoj cilj ("želim biti kako on/a"), nego je samo pokušaj slamanja vlastitih blokada na putu prema vlastitoj istini.

I zato u spiritualno-jogijsko-šamanskim krugovima viđamo najveća govna. Viđamo ih tamo jer ona tamo imaju svoju najveću svrhu. Gdje bi ih drugdje viđali ako ne na mjestima gdje ih se pokušavamo osloboditi?

Prisjetila sam se svih ljudi s kojima sam surađivala dok sam bila na ceremonijama i svih ljudi koji su me tražili za savjet jer su smatrali da sam ja, zato što vodim ceremonije, bolja od njih ili da više znam. Viđala sam i kako traže pomoć od svih drugih koji vode ili rade nešto slično, misleći da su oni pametniji ili bolji od njih. Nisu!

To su samo ljudi koji su u jednom trenutku sanjali neki san ili osjetili neki životni poriv da kompletno promijene putanju svog života i bace se u nepoznato. To je poriv ili poziv koji je glasan zov duše i neslušanje tog poziva graniči sa samoubojstvom.

Dugačak je put od trenutka kada ranjeni iscjelitelji posluša poziv spirita i odazove se, pa do trenutka kada može reći da je stekao nekakvu mudrost. I ne steknu ju svi za života.

Ako ste na putu iscjelitelja, šamana ili učitelja i doživljavate razne životne katarze, znajte da je to zato jer ste testirani. Spiriti i vaše sjene testiraju vas da vide koliko ste ozbiljni.

Kad će prestati testovi?

Evo vam mali hint: onog dana kad vam vaš mir postane važniji od apsolutno svega i svakoga i onog dana kad će vaš mir biti na prvom mjestu, a sve drugo će biti sekundarno ili će vam postati potpuno nevažno (moć, novac, klijenti, slava, priznanje, ekstaza...) pod čime mislim da ne trebate ništa posebno i da ste sretni sa time gdje jeste, to je trenutak kada možete reći da ste stekli određenu količinu mudrosti, jer tada više ne projicirate na ljude koji vam dolaze na ceremonije ili na satove joge ili na seanse. TO JE TRENUTAK KADA IH VIŠE NE TREBATE DA BI VAM POTVRDILI VAŠU VRIJEDNOST.

Ovaj tekst je inspiracija mog terapeutskog rada sa ljudima koji vode ceremonije ili su joga učitelji ili su terapeuti, a tu je i pokoji liječnik.

Naš poziv da budemo šaman, učitelj, liječnik, iscjelitelj u pravilu pokazuje najveću sjenu potencijalne bezvrijednosti ili nekog oblika ovisnosti. Gabor Mate nije postao uspješan liječnik zato što je to plemenito. On je to postao da bi se osjećao vrijednije i važnije u svojoj koži (to su njegove riječi).

Imajte na umu da kad idete na ceremonije ili joga satove ili kod terapeuta, da je moguće baš taj onaj koji će izvući najgore iz vas. Vi ćete iz neznanja upirati prstom u njega jer bi on "trebao biti moralni kompas i znati bolje", ali zapravo je istina ta da ste ga upravo vi izabrali na podsvjesnoj razini.

Ljudi kod kojih idemo na ceremonije, terapije ili u razne spiritualne škole nisu bolji od nas. Oni samo prolaze najteže stvari (ili su ih prošli i preživjeli) i zato danas imaju tu svjetiljku u ruci s kojom mogu pokazati i drugima kuda ići da izađu iz svog pakla.

Ranjeni iscjelitelj ne zna više od vas, ali zna nešto što vi ne znate: on poznaje put. Ne idete k njemu da vas iscijeli, nego idete k njemu da vam pokaže gdje da pronađete svoju svjetiljku s kojom ćete pronaći svoj put do svog iscjeljenja.

Ranjeni iscjelitelj je onaj koji ima kartu podzemlja.

I također: ne znači da je on taj put prošao do kraja odnosno završio. Možda se, radi vlastitog rasta, susretnete baš s onim ranjenim iscjeliteljem koji je zapeo na sredini svog puta: recimo u egu, u mržnji, u zavisti, u izigravanju žrtve, u želji za pažnjom, u potrebi da ga se slavi, u iskorištavanju drugih itd.

Ako je ikako moguće, ne stavljajte učitelje, iscjelitelje ili liječnike na pijedestal. Nitko nije bolji iscjelitelj od vas, samo to još ne znate.

21.11.2025.