Hranjenje tuđim svjetonazorima
Tek kad pripremimo svoje fizičko tijelo kroz razne prakse, tek tada možemo početi s dubljim iscjeljivanjim naših trauma. Nekad imamo samo lijepa sjećanja iz djetinjstva (ili imamo rupe u sjećanjima) dok istovremeno patimo od raznih stanja kao što su anksioznost ili depresija.
Razlog zašto imamo samo lijepa sjećanja ili se malo toga sjećamo je zato što smo potisnuli ružna da bi preživjeli.
Kad se počnemo iscjeljivati kroz svoje tijelo, polako dobivamo sve više prostora i kapaciteta našeg živčanog sustava da izroni sjećanje koje nije lijepo ili je čak traumatično, no sada ga možemo mirno pogledati i s njime se pozabaviti dok se ono ne iscijeli i u naše tijelo pomirenje s njime ne utjelovi ❤️
Razlog zašto su psihodelici često konfuzni ili preintenzivni je zato što naše tijelo nije bilo spremno. Gledamo druge kako plove prostranstvima više svijesti, a nas baca na sve strane kao da smo od trstike.
Sjećam se prije svoje prve Ayahuasca ceremonije da sam imala snažnu potrebu ustajati se svako jutro u 5 sati i prije odlaska na posao raditi praksu Ashtanga joge u trajanju od sat i pol. To je trajalo 3 mjeseca! Ustala bih se iz kreveta i radila jogu dok je još bio mrak.
Tek ove godine mi je postalo jasno da je mene moje tijelo pripremalo za prve ceremonije. Iz današnje perspektive, a sa sjećanjem na te ceremonije, ono što bih definitivno drugačije napravila je da se ne bi toliko striktno hranila po la dieti kao netko tko je tada imao 50 kg. Također bih svaki dan jela meso.
No, ako si bio u joga školi gdje je uvjet bio ne jesti meso, a i bio si okružen ljudima koji se zgražaju nad time, naravno da si prihvatio taj svjetonazor jer si tada mislio da je svjetonazor važniji od potreba tvog vlastitog tijela i takva odluka uopće nije čudna. Na kraju krajeva, svašta mi radimo da bi nas prihvatili. Radiš jogu i jedeš zobene s voćem, ali mir koji osjećaš zapravo nije mir nego disocijacija.
Možda sam na svoje prve Ayahuasca ceremonije došla donekle fizički fleksibilna, no također sam došla i potpuno pothranjena. Joge sam se uskoro ostavila jer su ceremonije zamijenile jogu kao praksu u mom životu, i sjećam se da je Ayahuasca bila toliko neuzemljujuća da se zapravo godinama uopće nisam vratila stabilnim fizičkim praksama, jer za njima vratiti se potrebno je imati dugačku fazu integracije što ja nisam imala. Postala sam Ayahuasca apprentice jer je brijati po dimenzijama bilo ljepše nego živjeti na Zemlji. Love and light deleted shit and fright. Život u apsolutnoj iluziji, ali i prvi doticaj sa osjećajima blaženstva, sreće i radosti.
No, prehranu sam još dugo vremena zadržala iz nekih svojih svjetonazora (u mom slučaju je to proizašlo iz mojih trauma: slušaj sve druge osim sebe). Mogu sada reći da nisam slušala vlastito tijelo, ali ono što sada znam je da ja nisam uopće znala kako se to radi. Kad vam netko govori da trebate slušati vlastito tijelo taj često ne zna da je to praksa koja se uči i da ju nisu svi u životu naučili. Za neke je to potpuno strani jezik.
Ako radimo s traumom i iscjeljujemo svoj kompletan život iz prošlosti, a često time i obiteljsko nasljeđe, tijelo će nam uvijek reći što mu treba, odnosno i naša duša kroz naše tijelo. Svjetonazor koji smo pokupili negdje usput, ako se kosi s potrebama našeg tijela i trenutnom fazom rasta naše duše, često će nas odvesti u stranputicu i još više patnje i boli.
I zato sada pišem ove retke s potpunom ljubavi prema sebi i svakom tom aspektu, jer što sam ja većih kapaciteta i snažnija i stabilnija iznutra kroz koji god modalitet ili prehranu, to je mogućnost za iscjeljenje najtežih rana veća, a samo iscjeljenje puno manje bolno.
Win - win :)
Pitajte svoje biće, svoje tijelo i svoju dušu što trenutno trebaju - neka nam oni kažu, a ne da mi njih "hranimo svojim svjetonazorima". To su nam radili dok smo bili djeca, zar ne? Govorili su nam i davali nam ono što su mislili da je za nas najbolje, ignorirajući naše potrebe.
Možda je vrijeme da to prestanemo raditi sami sebi.
❤️
14.08.2025.
Image by Midjourney
