Vivian Maier – Dadilja iz Chicaga
Priča o Vivian Maier je meni toliko uzbudljiva da se totalno naježim svaki put kad čitam ili slušam o tome
Nije puno ljudi čulo za fotografkinju Vivian i jako malo se zna o njoj. Ono što se zna je da je jedno pola stoljeća (od 1950-tih do 1990-tih) radila kao dadilja u Chicagu, a u slobodno vrijeme je oko vrata nosila svoj Rolleiflex fotoaparat i fotografirala ulice Chicaga, New Yorka itd. Bila je vrlo privatna osoba, ekscentrična, a djeca koju je čuvala su ju obožavala zbog njenog avanturističkog duha.
Nitko nije znao za Vivian Maier do prije samo par godina, tj. ona je postala „poznata“ tek nakon svoje smrti.
Prije nekoliko godina mladi povjesničar iz Chicaga je na aukciji gdje su se prodavale stvari koje su ljudi pronalazili u svojim potkrovljima, u potrazi sa fotografijama starog Chicaga, kupio kutiju sa oko 30 000 negativa za 400 $.
Kad je počeo skenirati negative, nije našao ništa što bi iskoristio za svoju knjigu, ali je otkrio magiju
Odlučio je kupiti i sve ostale kutije pune fotografija i negativa koje su kupili drugi na istoj aukciji i sada je vlasnik od 100 000 do 150 000 negativa koje nitko nikad nije vidio, a čak ima i kutiju punu nikad razvijenih filmova – što znači da sama Vivian nikad nije vidjela fotografije koje je napravila!
Dugo mu je trebalo da uopće pronađe ime osobe koja je napravila sve te predivne fotografije, a kad se to napokon dogodilo, upis „Vivian Maier“ u Google pokazao je samo jednu stvar i to njenu osmrtnicu staru svega par dana!
Odlučio je staviti neke njene fotografije na forume ulične fotografije (jer on sam nije shvaćao vrijednost njenog rada), te odmah je dobio ponude za knjige, izložbe, dokumentarni film. U svega par godina održano je više od 10 svjetskih izložbi njenih fotografija.
Vivian je umrla je 2009. u 83. godini, par mjeseci nakon što je ozljedila glavu poskliznuvši se na led.
Par njenih predivnih radova:











Lilla Indigo
February 15th, 2012 at 15:56
Predivne su fotke, sva sreća da ih je otkrila prava osoba!
Ivana Benčić
February 15th, 2012 at 15:57
Slažem se, mogle su biti bačene u zaborav