Ana + Branko [ Wedding ]
Upit za fotografiranje ovog vjenčanja nisam dobila od mladenaca već od kume. Upit je glasio ovako: “S obzirom da si bila zauzeta na moje vjenčanje, nadam se da si slobodna za vjenčanje moje kume”. Sudbina je htjela da tako i bude 
Vjenčanje se održalo u selu Košutarica (prema popisu stanovništva iz 2001. godine Košutarica je imala 282 stanovnika), koje se nalazi pored Jasenovca. Pod ruku sam uzela asistenticu Maju, sjele smo na kavu taj dan ujutro da se razbudimo i popričamo o tome kako će teći vjenčanje, a nakon toga sjele u auto i uputile se u Sisačko-moslavačku županiju. Za jedno sat i pol došle smo do mjesta gdje do tada nogom kročile nismo, a bile primljene kao da smo obitelj ili cjeloživotni prijatelji. Svako vjenčanje je posebno na svoj način i o svakom bi se mogla napisati neka priča ili čak mala knjiga. No ovo me zaista dojmilo, tko zna zbog čega. Zbog potpuno drugačijeg podneblja? Zbog minijaturnog sela? Zbog skromnosti i gostoljubivosti kojom zrače apsolutno svi? Teško je reći. Dan je bio dugačak, ali u svakoj sekundi/minuti/satu ispunjen hrpom lijepih događaja. Ono što me uz gostoprimstvo najviše impresioniralo je apsolutna lišenost ega i srama, koji je nekako tipičan postao u Zagrebu. Plešu apsolutno svi, od djece do gospode u godinama. Nije bitno koja pjesma se pjeva, sreća na licima je konstanta, a noge se ne umaraju ni nakon 3 ujutro. Kako je uvijek bolje staviti manje teksta, a više fotografija, ovo je kraj mog lamentiranja. Uživajte u fotkama
Highlight tog dana: Ana mi je pričala kako se ne osjeća baš najugodnije pred foto aparatom, a ja sam joj rekla da će sve biti OK. Već za par trenutaka ona se okrene prema meni i pogleda u objektiv najsenzualnije i najžestvenije ikad! Kažem joj: “eto vidiš, nema nikakvog problema, ovo je bilo totalno prirodno i predivno.” Ana odgovori: “to je zbog tebe, ti mi to radiš” 
Mislim da ne moram više ništa napisati
